Lumbago – bol u leđima
Uporedo sa prekomjernim opterećenjima kičme koje uslovljava razvoj civilizacije, bol u leđima – lumbago – postaje sve veći problem s kojim se svakodnevno susreću svi ljekari, a najviše specijalisti ortopedije, neurologije, reumatologije, fizijatrije.
Šta kaže statistika?
Po nekim statistikama bol u krstima pogađa osmoro od desetoro ljudi. Bol u leđima se može javiti kod mladih ili starih ljudi svih zanimanja. Ipak su ugroženiji ljudi koji podižu i prenose velike terete, ljudi koji svoje poslove obavljaju u prinudnom položaju /stomatolozi, hirurzi, konobari, kuhari, frizeri, muzičari… Ugroženi su zatim i vozači motornih vozila, posebno teških kamiona, koji u stalnoj napetosti sjede za upravljačem.
Veliki broj ljudi radi uglavnom sjedeći za kompjuterom ili mašinom, dok neki “odmaraju” satima ispred TV-a ili usisavaju, peglaju, spremaju zimnicu… Leđa su neprekidno u istom prinudnom, pognutom položaju, a zbog lošeg držanja mišići postaju sve napetiji i javlja se bol. Štaviše, često nastaju i trajni poremećaji (deformacije) kičme. Pritisak se zato sve više prebacuje na pršljenove i diskuse, pa može postati toliko veliki da fibrozni prsten diskusa pukne i dođe do pojave hernijacije.
Međutim i osobe koje ne sjede, a pri radu koriste ponovljena istovjetna kretanja, upotrebljavaju iste mišiće ili su stalno u istom prinudnom položaju nisu pošteđene ovih tegoba.
Višak tjelesne težine i lumbago
Istovremeno je zbog pogrešnog načina ishrane, uprkos dijetama, vježbama, sve više ljudi sa viškom tjelesne težine, koja preopterećuje kičmu, a prevashodno njen slabinski (krsni) dio. Jak mišićni mider trupa je amortizer oko 30% opterećenja, (nedostaje obično podatak da su trbušni mišići najvažniji nosioci mehaničke funkcije kičme), međutim, dugo sjedenje i neaktivnost slabi kako mišićni mider trupa tako i mišiće kičme koji raspolažu nemjerljivim mogućnostima koje po potrebi ispoljavaju. Kičmeni mišići omogućavaju široke pokrete, poput savijanja, opružanja, uvijanja oko osovine, podizanja tereta i uopšte svih aktivnih pokreta. Čovjek čak i ne hoda koristeći samo noge, već on hoda angažujući mišiće svojih leđa. Upravo nezdravi način života savremenog čovjeka i produžetak životnog vijeka doprinjeli su povećanom broju bolesnika sa bolom u krstima.
Kako se određuje bol u leđima?
U određivanju bola u leđima obično učestvuje tim specijalista i sva su ta udružena istraživanja anatoma, ortopeda, neurologa, fizijatara, neurohirurga, rentgenologa pokazala da u najvećem broju bolesnika (više od 90%), bol u krstima nastaje zbog degenerativnih promjena, prevashodno intervertebralnim diskusima. A bol u leđima se može javiti kod osoba pri kretanju, sjedenju, ležanju, pa i pri svakom pokretu.
Bol u krstima mogu prouzrokovati i neki „bezazleni“ događaji; od naglog kočenja automobila, nakon sportskih napora, čak i kod jednostavnih poslova, recimo pranja zuba nad lavaboom, naginjanja nad daskom pri peglanju rublja, nekada i refleksi kakvi su kijanje i kašljanje.
Zato je u razgovoru sa pacijentom, kod uzimanja anamneze veoma bitan način na koji pacijent opisuje nastanak tegoba, zatim, da li su tegobe jače u mirovanju ili pri kretanju, da li je prisutna noćna bol, da li se bolovi iz donjeg dijela leđa šire kao i distribucija bola. Jer pored degenerativnih promjena kičme (a nakon 40-te godine života gotovo svaki čovjek ima promjene na intervertebralnim diskusima ali ta oštećenja ne moraju biti praćena bolom, ograničenim pokretima ili smanjenjem radne sposobnosti), drugi mogući uzroci mogu biti i sindrom prenaprezanja, povredna oštećenja, zapaljenski procesi, razvojne anomalije, a nekada se bol u lumbalnom dijelu kičme može javiti kao refleks patologije (oboljenja) u drugim organima.
Uzroci bola u leđima
Uzrok bola u leđima, prevashodno bola u krstima može biti loše držanje, a dva su osnovna stanja posebno izražena kod mladih ljudi – loša držanja i deformiteti kičme kod kojih su već promjenjeni oblici pršljenova. Loša držanja ne moraju biti konačna nepravilnost, dok na kičmi nema promjena i dok se još mogu otkloniti aktivnom mišićnom snagom, odnosno korektivnim vježbama.
Loša držanja obično prate umor i blaže izražena bolnost u leđima, mišićima i krstima, a znak su popuštanja leđnih mišića, pa govorimo o slabosti (insuficijenciji) kičme. Upravo zato već kod djece treba razvijati način pravilnog držanja, ispravan način stajanja, sjedenja, ležanja (na čvrstom ravnom ležaju).
Do bola u lumbalnom dijelu kičme mogu dovesti poremećaji u zadnjem (posteriornom) i zadnjem spoljašnjem (posteriorno lateralnom) dijelu diskusa u vidu otoka, ali bez aktuelne kompresije (pritiska) na okolno tkivo. Ovo su u stvari početne degenerativne promjene diskusa, njegova degeneracija koju zovemo hondrozom. To je gotovo starošću uslovljeno popuštanje kvaliteta diskusa gdje dolazi do smanjenja količine tečnosti pretežno u mekanom dijelu (nucleus pulpozusu). Ove se promjene u početku na RTG snimku ne mogu vidjeti, i tek u uznapredovalom stadijumu može se rentgenoloski vidjeti sužen intervertebralni prostor. Ova promjena može dati bol u leđima koji se širi prema sjedalnom dijelu i zglobu kuka, obično obostrano. Kao reakcija na bol javlja se spazam (grč) mišića, fiziološka lordoza je ispravljena, ograničena je i bolna pokretljivost prema naprijed. Testovi koji bi ukazali na pritisak na nerv su negativni. Epizodu ovih tegoba ima velika većina ljudi bar jednom u toku života.
Proces degeneracije
Kako ce se dalji proces degeneracije, starenja kičmenih segmenata odvijati zavisiće od mnogo faktora. A degenerativne promjene kičmenog stuba su fiziološke, starošću uslovljene i nauka se trudi da sazna i objasni, zašto one kod nekih ljudi dovode do nekada ozbiljnih problema. Kako degenerativni proces napreduje dolazi do osteohondroze, razaraju se i nestaju hrskavične ploče diskusa, dolazi do reaktivne kondenzacije koštanih gredica u trupu susjednih pršljenova i nastaje osteohondroza.
Ovakve degenerativne promjene diskusa dovode do promjene oblika i promjene funkcije toga segmenta. Sužava se prostor između pršljenskih tijela, ako je ono simetrično rezultira laganom kifozom, a ako je asimetrično lokalnom skoliozom sa torzijom (uvrtanjem) ili bez nje. Ovakvo oštećenje segmenta mjenja funkcionalni kapacitet kada u početnom stadijumu nestabilnosti, aktivnost mišića kompenzuje ovo stanje, ali tokom vremena kada se iscrpe ovi regulacioni mehanizmi, dovoljan je samo mali dodatni impuls, najčešće mehanički (loš pokret), a može biti i termički (rashlađenje, promaja), nekada endokrini ili čak psihički i dovesti do patologije.
Na procese starenja ne možemo uticati, ali svakako možemo otkloniti uzroke koji doprinose bržem razvoju degenerativnih promjena.
Liječenje lumbaga
Ono sto je veoma važno, kod prvih tegoba potreban je pregled ljekara koji će na osnovu anamneze, objektivnog pregleda, po potrebi dopune dijagnostike, odrediti terapiju. Naravno da će osnovne terapije lječenja lumbaga izbora biti kiropraktika i trakcija jer ce vršiti korektivni efekat na sam uzrok. Kiropraktika ce takođe vraćati normalnu pokretljivost kičmenih zglobova, čime ce se i funkcija mišića kao i ostalih potpornih tkiva vraćati u normalu.